Krećemo od inventure: popišemo sve posude i pripadajuće poklopce po tipu i namjeni. Zatim označimo gdje se poklopci koriste: servis, kuhinja, skladištenje ili transport. Time dobijemo jasnu sliku koji oblici i materijali nam zaista trebaju.
Sljedeći korak je mjerenje veličina na standardan način kako bismo izbjegli zamjene. Mjerimo unutrašnji ili vanjski prečnik ruba posude i bilježimo toleranciju od nekoliko milimetara, posebno kod stakla i keramike. Provjerimo i oblik ruba (ravni, zadebljani, s utorom) jer to odlučuje da li poklopac pravilno sjeda.
Za tanjire i pladnjeve biramo poklopce koji prate nisku visinu i stabilno leže bez klizanja. Kod vrsta poklopaca za tanjire gledamo da rub ne pritišće dekor ili glazuru i da se lako podiže jednom rukom. Ako se tanjiri nose do stola, testiramo da li poklopac ostaje centriran pri normalnom hodu.
Za zdjele i činije provjeravamo dubinu i širinu oboda, jer prelabav poklopac lako ispada, a pretijesan može napuknuti keramiku. Poklopci za zdjele i činije imaju smisla kada se hrana čuva ili prenosi, pa tražimo model sa jasnim naleganjem. Ako se posude slažu jedna na drugu, provjerimo da li poklopci dozvoljavaju stabilno slaganje bez naginjanja.
Kod poklopaca za čajnike i bokale fokus je na sigurnom dosjedanju pri sipanju. Testiramo da li poklopac ostaje na mjestu kada se posuda nagne i da li dugme ili ručka ne postaju prevrući kod toplih napitaka. Provjerimo i da li je otvor dovoljno širok za čišćenje oko grla gdje se često zadržavaju naslage.
Za posude za sos biramo poklopce koji pomažu zadržati temperaturu, ali i omogućavaju kontrolisano točenje. Ako poklopac ima izrez ili kanal, provjerimo da li se sos može sipati bez kapanja po rubu. Također provjerimo kompatibilnost sa kašikom ili kutlačom ako se često ostavlja u posudi tokom servisa.
Zatim provjeravamo poklopce sa otvorom za paru prema stvarnim potrebama kuhanja i serviranja. Otvor treba smanjiti kondenzaciju i prelijevanje, ali ne smije prskati niti praviti nered na radnoj površini. Ako koristimo više posuda istovremeno, standardizujemo položaj otvora kako bi osoblju bilo predvidivo gdje izlazi para.
Za dječije posuđe biramo poklopce s jednostavnim rukovanjem i bez oštrih ivica ili labavih dijelova. Testiramo da li se mogu otvoriti bez pretjerane sile, ali da ipak dobro drže pri nošenju. Prednost dajemo modelima koji se lako rastavljaju za pranje, posebno ako imaju silikonski prsten.
Na kraju uvodimo pravila za hermetičke poklopce za čuvanje i njihovu provjeru. Pregledamo brtve: da li su čiste, elastične i pravilno sjedaju u kanal, jer tu najčešće nastaje curenje. Nakon pranja poklopce potpuno osušimo prije zatvaranja posude kako bismo smanjili mirise i zadržavanje vlage.
Rutina održavanja i čišćenja ide po koracima: uklonimo brtve gdje je moguće, operemo blagim sredstvom, isperemo i osušimo. Kod stakla i keramike izbjegavamo nagle temperaturne promjene, a kod plastike ne koristimo abrazivna sredstva koja grebu površinu. Jednom sedmično radimo brzu kontrolu: napuknuća, deformacije, labave ručke i istrošene brtve zamjenjujemo umjesto da ih improvizujemo.